Jelena Jelić Ćorić
Danas radim kao: školska pedagoginja u Mostaru
Diplomirala: 2011. godine
U listopadu 2006. godine započeo je moj dvopredmetni studij pedagogije i bohemistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pedagogija je bila moj prvi izbor, ali budući da sam voljela jezike, željela sam studirati jezik koji ranije nisam učila. U to vrijeme, s još „svježim” sjećanjem na srednjoškolsku ekskurziju u Češku i impresivni Prag, odlučila sam se upravo za češki jezik. Tad nisam mogla ni slutjeti koliko će upravo ta odluka biti preispitivana, a pod time mislim na stalna pitanja poput: „Zašto baš češki?” Baš svakom sugovorniku to je bilo nešto intrigantno. Kako je vrijeme prolazilo, na to i slična pitanja sam se navikla, a moji su odgovori postajali potpuniji i kroz njih su moji sugovornici mogli naslutiti svu zanimljivost koju studij češkog jezika pruža. Pamtim zanimljive kolegije, jako dobre kolege, krasne profesore, među kojima bih ipak izdvojila prof. Dubravku Sesar, koju na poseban način nosim u srcu. Nedugo nakon završetka studija dobila sam posao u školi, što sam i priželjkivala. Nisam obavljala poslove vezane za češki jezik i tu je, na neki način, ta priča, makar privremeno, završila. Međutim, to je priča o jeziku koji sam zavoljela, jeziku koji me potaknuo na brižnost prema vlastitom jeziku i stalnu težnju prema što savršenijoj i pravilnoj uporabi istog. Priča je to koju ne bih mijenjala.